Novosti

26-06-2015 13:30

Uz obilježavanje 26.juna - Medjunarodnog dana borbe protiv svih oblika torture Skandalozno je da država BiH i pored sudski utvrdjenih činjenica neusvajanjem Zakona o pravima žrtava torture negira postojanje logora i njegovih žrtava...

Detaljnije...

Promocija knjige „Razgovor majke s ubijenim sinom u opkoljenom Sarajevu“ autorice Emire Ibrahimagic

U suradnji s Vijećem kongresa bošnjačkih intelektualaca i Bošnjačkim institutom 16.decembra 2009.godine u prostorijama Bošnjačkog instituta u Sarajevu održali smo promociju knjige „Razgovor majke s ubijenim sinom u opkoljenom Sarajevu“. 

Knjigu je izdalo Društvo za ugrožene narode za BiH na bosanskom i engleskom jeziku (dvojezično izdanje).

Promotori knjige su bili: prof.dr. Salih Fočo (profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu), prof. dr. Enver Kazaz (profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, literarni kritičar), Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH i autorica knjige – Emira Ibrahimagić. Knjiga „Razgovor majke s ubijenim sinom u opkoljenom Sarajevu“ predstavlja dnevnik koji je Emira Ibrahimagić vodila poslije tragičnog stradanja njenog devetogodišnjeg sina Samira u septembru 1992.godine. Gotovo svakodnevno Emira piše svom ubijenom sinu i u tome nalazi utjehu i snagu da nastavi sa životom.  Iznimno vrijednom ovu knjigu čini detaljni opis životnih okolnosti u opkoljenom Sarajevu. 

Izvod iz knjige: Samo mislim na tebe

10.10.1992.


     Sve mi je teže bez tebe. Ni sama ne znam da li ću moći ovako nastaviti. Srce hoće da pukne, pa gotovo. Molim Boga da mi pomogne da izdržim. Omer me kritikuje zbog Samre. Možda sam nepravedna prema njoj.
     Jako je pusto bez tebe. Mrtvo. Sinoć smo pokušali da malo razbijemo monotoniju pa smo prema uputstvu iz „Oslobođenja“ pravili brikete od papira za loženje. Napravili smo veliku kamaru. U tim trenucima sam zamišljala tebe s kakvim bi ti oduševljenjem to radio.
     Inače život je sve teži. Prosto se nema šta jesti izuzev makarona i riže koji su nam toliko dosadili da se bar meni povraća kad pomislim na njih.
     Sjećaš se ti si volio gledati  u „Oslobođenju“ one karikature na drugoj stranici. Juče je izašla jedna na račun rezolucije UN-a. Nacrtan je mačak kako leži sa ispruženim repom, na koji su privezane sve dosadašnje rezolucije Ujedinjenih nacija. Znaš onu narodnu: „Objesi to mačku o rep.“ Tako rezonuju Milošević i Karadžić.
     Da znaš samo, dragi moj sine, kako nas muče. Nemamo struje, ni vode, bez koje je najteže. Hoće da nas umore, pa to ti je... Bog nam daje makar kiše, pa to skupljamo u posude, ali i kišnica je toliko prljava da se može koristiti samo za zahod...
     Elvir od tete Behke je i dalje u četničkom logoru (zatvoru). Ona i Jakub su očajni, samo plaču. Tješila sam je riječima: „Tvoj Elvir je živ i možeš mu se nadati da će doći, a da li se ja mogu mom Samiru nadati?“
      Sunce moje, ja mislim da ću umrijeti za tobom. Jednostavno meni je život NULA bez tebe. Mislim, mislim, mislim i mislim i samo mislim na tebe.


Četnici sve više napadaju, neprestano nas bombarduju. Donesena je rezolucija da ne smiju koristiti avione, a oni ih i dalje koriste. Danas su bombardovali Gradačac, slobodnu teritoriju Brčkog i Gračanicu. Kakve rezolucije kakve trice... svaki dan ima mnogo žrtava a najviše od granata.

Održivi povratak

27.septembra 2001. godine


Promotivna konferencija ženskih NGO na temu: Uspostava suradnje ženskih NGO iz RS i Federacije kao baza za implementaciju održivog povratka


Društvo za ugrožene narode odjeljenje za Bosnu i Hercegovinu organiziralo je 19.septembra 2001. godine u Bratuncu (Republika Srpska)  konferenciju na kojoj su učestvovale 25 predstavnica i članica različitih ženskih organizacija iz RS i Federacije. Tom prilikom su učesnice ove konferencije izvršile ne samo promociju vlastitog rada već i određenih projekata koji su vezani za implementaciju Dejtonskog mirovnog sporazuma odnosno njegovog ključnog dijela – Aneksa VII kojim se dozvoljava svim izbjeglicama i raseljenim licima da se vrate u njihovo prijeratno mjesto boravka.

Detaljnije...

Banja Luka - Povratak u aparthejd

Banja Luka - Povratak u aparthejd

Maj 2001.g.


Banja Luka je prije rata imala 195.139 stanovnika, od toga 55 % Srba, 15 % Bošnjaka, 1% Hrvata i 16 % Jugoslovena.
Tokom rata ili preciznije 1992. i 1993.godine skoro svi Bošnjaci i Hrvati su protjerani iz Banja Luke. Ni pet godina nakon potpisivanja mira u Dejtonu prijeratni stanovnici, prognani Bošnjaci i Hrvati nisu uspjeli da se vrate u svoje domove. U Banja Luci je tokom rata ostalo 228 porodica koje su morale da napuste svoje kuće i stanove i da nađu smještaj u šupama, podrumima ili pod mostovima. Ove ljude zovu “floteri”  - izbjeglice  u vlastitom gradu. 1999.godine potpisana je Sarajevska i Banjalučka deklaracija o povratku 20.000 Srba u Sarajevo i isto toliko Bošnjaka i Hrvata u Banja Luku. Januara 2000.godine iz ureda Visokog predstavnika za BiH gospodina Wolfganga Petritscha saopćeno je da je povratkom 19.458 Srba i Hrvata u prijeratne domove Sarajevska deklaracija ispunjena dok se sa žaljenjem konstatovalo da se Banjalučka deklaracija ne provodi. Do danas se u Banja Luku  vratilo 1.736 Bošnjaka i Hrvata, što je veoma malo u odnosu na broj podnesenih zahtjeva za povrat imovine a koji iznosi 16.024 zahtjeva. Banjalučke vlasti veoma sporo rješavaju zahtjeve građana. Sama činjenica da se zahtjevi predaju Ministarstvu za izbjeglice svake srijede – znači jedanput sedmično – već govori mnogo. Prognanici koji žive svuda po svijetu, moraju doći u Banja Luku i ponekad ostati i po mjesec dana da bi samo došli na red da predaju svoj zahtjev za povrat imovine. Redovi pred Ministarstvom su uobičajena pojava, žene, starci čekaju po cijelu noć da bi kada dođu na red šalter bio zatvoren jer je radno vrijeme birokrata isteklo.
Na rubu strpljenja 10.000 prognanih Banjalučana je odlučilo da podigne šatorsko naselje u Banjoj Luci ali ih je u tome spriječio tadašnji predsjednik vlade Republike Srpske Milorad Dodik.
Društvo za ugrožene narode za BiH željelo je da ispita kako žive povratnici, da li je to povratak u dostojanstvu ili povratak u aparthejd. Zato smo organizirali okrugli sto na temu “Dostojanstven povratak”.

Detaljnije...

Međureligijski dijalog u BiH

30.03.2001.godine


Međureligijski dijalog kao baza za uspostavu mira u Bosni i Hercegovini


Bosna i Hercegovina je multikulturna i multireligiozna zajednica više od 1.000 godina. Na njenom prostoru se ukrštaju četiri velike religije, katolička, islamska, pravoslavna i jevrejska koje su međusobno prožete. Svaka od ovih religija poprimila je na izvjestan način elemente ovog podneblja tako da se odlikuju i određenim specifičnostima.
Međutim, rat 1992 – 1995. godine dosta je razorio i multireligijsko obilježje. Porušene su džamije i katoličke crkve u RS. U takozvanoj Herceg – Bosni džamije su također porušene.
Najviši crkveni dostojanstvenici sada ponovo grade pokidane niti i uspostavljaju međureligijski dijalog. Nalazimo da te niti treba graditi i među običnim ljudima, vjernicima kako bi se ponovo uspostavilo međusobno povjerenje, tolerancija i suživot.

Detaljnije...

Istinom do pomirenja

15.maja 2002. godine


Istinom do pomirenja


Dejtonski mirovni sporazum zaustavio je rat i uspostavio “kontrolisani“ mir u BiH. Međutim ovaj sporazum o miru ne sadrži u sebi i odredbe o ponovnoj izgradnji povjerenja i pomirenju. Inače o pomirenju se rijetko govori, a kada se to desi onda su to najčešće glasovi koji ne dolaze od strana u sukobu. Pomirenje podrazumijeva da bivši neprijatelji pronađu osnovu za zajedništvo i novi život. Pomirenje je tako proces u kojem se realnost konflikta tretira u perspektivi budućnosti.
U procesu pomirenja treba imati na umu da se prošlost mora posmatrati na takav način da se lokalno društvo i ljudi koji žive u njemu mogu susresti  sa budućnošću licem okrenutim naprijed, a ne nazad. U ovom slučaju pomirenje je preduslov za trajni mir. Ono nije izolovano od prošlosti.  Pokušaj da se prošlost sahrani po pravilu je etički neprihvatljiva za narod koji je bio izložen ozbiljnim nasiljem nad ljudskim pravima. Procesi pomirenja se susreću sa prošlošću, postavljajući pitanje o istini. Ona mora razjasniti: šta je istina – šta se desilo?
Svako društvo ima svoj režim istine. Svoju važeću politiku istine. To su one “istine“ koje čovjek prihvata i uzima za tačne. Istina je nešto oko čega se  politički i drugi subjekti u jednom društvu bore. Nešto što čas jedni čas drugi kontrolišu. Ona ne odgovara faktičnom stanju i promjenjiva je upravo zbog toga što je objekat kontrole i ima svoj vijek trajanja.

Detaljnije...

Nasilje nad ženama

21.juna 2001.godine
 
Nasilje nad ženama  kroz prizmu povrede ljudskih prava


Nad ženama se često čini nasilje koje muškarce nikako ili sasvim rijetko pogađa: mnoge praktike ovog nasilja su seksualne ili reproduktivne prirode. Od “objektiviranja“ do ubijanja, od omalovažavanja do mučenja i seksualne smrti proteže se paleta ovih zlostavljanja koji se nalaze u okviru nadležnosti svake priznate konvencije o ljudskim pravima, ali ih ni jedna konvencija ne tematizira kao takva. Ono što se ženama najčešće događa propada kroz mrežu ljudskih prava. Uvijek je nešto sumnjivo na tome – bilo u vezi pravne nadležnosti, stanja dokaznog materijala ili sa stajališta materijalnog ili običajnog prava. Akti nasilja se izgleda sasvim rijetko poklapaju sa onim što su ovi zakoni i ustanove uzimale u obzir; što je njihov broj veći utoliko manje odgovaraju slici, bilo u ratu ili u tkz.mirnim vremenima, u zemlji ili u inostranstvu, u privatnoj sferi ili javnosti, bilo da dolazi s naše ili druge strane: napad na žene kao žene se ignoriše.
 

Detaljnije...

Banja Luka - Povratak u oteti grad

09.11.2001.godine

Okrugli sto na temu “Iskustva ženskih NVO i lokalne vlasti u podršci realizacije povratka u Banja Luku”


U aprilu 2001.godine održali smo u Banjoj Luci okrugli sto na temu “Dostojanstven povratak” sa željom da ispitamo kako žive povratnici, da li je to povratak u dostojanstvu ili povratak u aparthejd. Za elaboriranje smo predložili nekoliko tema kao što je: “Ostvarivanje prava na rad”, “Socijalna i zdravstvena zaštita povratnika”, “Školovanje djece”, “Prakticiranje vjere” koje su obradili predstavnici lokalne vlasti, povratničkih organizacija kao i predstavnik islamske vjerske zajednice u Banjoj Luci. Dan prije održavanja okruglog stola posjetili smo one koji su se vratili u banjalučko naselje Vrbanja i Šeher. Radi se o oko 86 familija koje su se vratile u Banja Luku prije otprilike pola godine. Bili smo neugodno iznenađeni kada smo posjetili nekoliko porodica u naselju Vrbanja. Ono što smo tamo vidjeli i doživjeli podsjetilo nas je na aparthejd po najgoroj afričkoj mustri. Te familije su bile izložene fizičkim napadima, provokacijama i zastrašivanju tako da je njihov život bio svakodnevno izložen opasnosti. Oni se nisu vratili u svoje kuće odakle su bili protjerani već žive u šupama ili u tuđim ruševnim kućama za koje moraju plaćati kiriju. Iako su već davno dobili rješenja za povrat svoje imovine to ostaje samo prazno slovo na papiru. Naša zapažanja smo prezentirali na okruglom stolu na kojem su pored predstavnika vlasti i NVO bili pozvani i povratnici koji na vlastitoj koži svakodnevno osjete šta znači diskriminacija i kršenje osnovnih ljudskih prava. Njihova svjedočenja su potvrdila ove navode.
Događaji koji su uslijedili prilikom polaganja kamena temeljca za srušenu Ferhad-pašinu džamiju 7.maja 2001.godine pokazali su još jednom da su na vlasti oni koji ne žele mir, suživot i toleranciju. Za one koji su se željeli vratiti onemogućavanje polaganja kamena temeljca za izgradnju Ferhad-pašine džamije predstavljalo je novo obeshrabrivanje.

Detaljnije...

Potraga za pravdom

Potraga za pravdom


Fadila Memišević
Predsjednica Društva za ugrožene narode
-Odjel za Bosnu i Hercegovinu-

   
Radeći godinu dana na terenu Hercegovine sakupili smo ogromnu građu koja će ostati važna dokumentacija, Društva za ugrožene narode, o kršenju svih oblika ljudskih prava za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992 –1995.g.
   
Nažalost, kršenje ljudskih prava nastavlja se na ovom području i poslije potpisivanja dejtonskog mirovnog ugovora.  Mi smo obradili gradove sa okolnim selima: Mostar, Čapljinu, Prozor, Livno, Stolac koji pripadaju takozvanoj Herceg-Bosni, zatim Trebinje, Nevesinje i Gacko koji pripadaju Republici Srpskoj.
   
Naša zapažanja i zaključak je da na području tzv. Herceg-Bosne vlada svojevrstan apartheid prema nehrvatskom stanovništvu. Ova marionetska tvorevina, koja nikada nigdje nije bila zvanično priznata, u praksi i u političkom životu još uvijek funkcionira. Povratak prognanika teče veoma sporo ili nikako (primjer zapadnog Mostara) ili, u Stocu je zabilježeno 70 incidenata na povratnike Bošnjake.
   
Oko 2.000 Bošnjaka i Srba 1993.godine je otpušteno iz Aluminijskog kombinata u Mostaru. U Livnu Bošnjaci ne rade, zabranjeno im je čak registrovati Udruženje logoraša. U gradovima Republike Srpske: Trebinju, Nevesinju, Bileći i Gacku situacija je izuzetno teška. Skoro da i nema druge nacionalnosti osim srpske.   

Detaljnije...

 
Design by BuonArte.com
© Gfbv Bosna i Hercegovina All rights reserved
Trampina 4 / IV, 71000 Sarajevo, tel.: ++387 33 213 707, fax: ++387 33 213 709, e-mail: gfbv_sa@bih.net.ba, www.gfbv.ba
Društvo za ugrožene narode za BiH