Novosti

26-06-2015 13:30

Uz obilježavanje 26.juna - Medjunarodnog dana borbe protiv svih oblika torture Skandalozno je da država BiH i pored sudski utvrdjenih činjenica neusvajanjem Zakona o pravima žrtava torture negira postojanje logora i njegovih žrtava...

Detaljnije...

09.11.2001.godine

Okrugli sto na temu “Iskustva ženskih NVO i lokalne vlasti u podršci realizacije povratka u Banja Luku”


U aprilu 2001.godine održali smo u Banjoj Luci okrugli sto na temu “Dostojanstven povratak” sa željom da ispitamo kako žive povratnici, da li je to povratak u dostojanstvu ili povratak u aparthejd. Za elaboriranje smo predložili nekoliko tema kao što je: “Ostvarivanje prava na rad”, “Socijalna i zdravstvena zaštita povratnika”, “Školovanje djece”, “Prakticiranje vjere” koje su obradili predstavnici lokalne vlasti, povratničkih organizacija kao i predstavnik islamske vjerske zajednice u Banjoj Luci. Dan prije održavanja okruglog stola posjetili smo one koji su se vratili u banjalučko naselje Vrbanja i Šeher. Radi se o oko 86 familija koje su se vratile u Banja Luku prije otprilike pola godine. Bili smo neugodno iznenađeni kada smo posjetili nekoliko porodica u naselju Vrbanja. Ono što smo tamo vidjeli i doživjeli podsjetilo nas je na aparthejd po najgoroj afričkoj mustri. Te familije su bile izložene fizičkim napadima, provokacijama i zastrašivanju tako da je njihov život bio svakodnevno izložen opasnosti. Oni se nisu vratili u svoje kuće odakle su bili protjerani već žive u šupama ili u tuđim ruševnim kućama za koje moraju plaćati kiriju. Iako su već davno dobili rješenja za povrat svoje imovine to ostaje samo prazno slovo na papiru. Naša zapažanja smo prezentirali na okruglom stolu na kojem su pored predstavnika vlasti i NVO bili pozvani i povratnici koji na vlastitoj koži svakodnevno osjete šta znači diskriminacija i kršenje osnovnih ljudskih prava. Njihova svjedočenja su potvrdila ove navode.
Događaji koji su uslijedili prilikom polaganja kamena temeljca za srušenu Ferhad-pašinu džamiju 7.maja 2001.godine pokazali su još jednom da su na vlasti oni koji ne žele mir, suživot i toleranciju. Za one koji su se željeli vratiti onemogućavanje polaganja kamena temeljca za izgradnju Ferhad-pašine džamije predstavljalo je novo obeshrabrivanje.
Našim projektom medijacije željeli smo smanjiti postojeće napetosti i dati doprinos u razvoju demokratskih procesa. Zato smo nakon šest mjeseci ponevo u Banjoj Luci održali okrugli sto na temu “Iskustva NVO i lokalne vlasti u podršci realizacije povratka u Banju Luku”.

Predložili smo slijedeći dnevni red:

1. Povratak kao preduslov za uspostavu demokratskih procesa i razvoja civilnog društva;
2. Iskustva lokalnih organa vlasti i NVO u radu sa povratnicima;
3. Realizacija povratka imovine;
4. Ostvarivanje osnovnih ljudskih prava povratnika.

Ovaj put pozvali smo zamjenika gradonačelnika Banja Luke gospodina Omera Višića, ombudsmene iz Republike Srpske gospođu Vesnu Balić i Daneta Gligorića koji obnašaju funkcije savjetnika ombudmena, te advokaticu Karitasa gospođu Mariju Marković, predstavnika NVO “Koalicija – povratak” gospodina Ivicu Barića, te predstavnike povratničkih organizacija: Čavka Midhat – Uduženje povratnika Vrbanja, Mirsadu Delnezirović, predsjednicu ženske organizacije “Fatma”, Belmu Delić, predstavnicu organizacije “Povratak”, te Lanu Jajčević, predstavnicu ženske organizacije “Udružene žene”. Okrugli sto se održao u prostorijama ženske organizacije Duga. Pored pozvanih ovom okruglom stolu bili su prisutni mnogi povratnici i drugi zainteresirani građani Banja Luke. Nažalost našem pozivu se nisu odazvali pozvani iz resornog Ministarstva za izbjeglice i socijalna pitanja jer smo rad okruglog stola zamislili kroz diskusiju između povratnika i predstavnika ovog Ministarstva kao i predstavnika međunarodne zajednice.
Prema izjavama učesnika okruglog stola postoje određeni pomaci kada je u pitanju povratak i bezbjednost povratnika.


OKRUGLI STO: “ISKUSTVA NVO I LOKALNIH ORGANA VLASTI U REALIZACIJI POVRATKA U BANJOJ LUCI”, ODRŽAN 09.11.2001.GODINE U BANJOJ LUCI


Prisutni:
Čavka Midhat, predstavnik povratnika u Vrbanju, Banja Luka
Omer Višić, dogradonačelnik Banje Luke
Vesna Granić – Balić, savjetnik Ombudsmena za RS
Dane Gligorić, savjetnik Ombudsmena za RS
Marija Marković, pravnica Karitasa – Banja Luka
Ivica Barić, predstavnik “Koalicije – povratak”
Lana Jajčević, predstavnica ženske organizacije “Udružene žene” – Banja Luka
Mirsada  Delnezirević, predsjednica ženske organizacije “Fatma”, povratnica
Čavka Nazif, povratnik u Vrbanju, Banja Luka
Maglajlić dr. Hiba, povratnica u Banja Luku


Omer Višić, dogradonačelnik Banja Luke:
“Od oktobra 2000.godine do danas realizirano je 20 % rješenja. Neprihvatljivo je to što prognanici prvo godinama čekaju da dobiju rješenje a onda isto toliko da se to rješenje izvrši što je doprinjelo da mnogi u tom čekanju posustanu i odustanu. Ja apaliram na NVO da vrše pritisak na Ministarstvo za izbjeglice kako bi se promijenilo postojeće stanje. Nažalost u tom Ministarstvu sjede izbjeglice koje nemaju interes da se proces povratka ubrza. Otežavajuća okolnost je ta što se šefovi ureda jako često mijenjaju, tako da se tempo povratka ne može održati. Međutim moraju se priznati i neki pomaci. U mjesecu oktobru 2001.godine ubrzao se tempo deložacija tako da je ona sada dostigla cifru od 300 deložacija. Tu su naravno ubrojane deložacije za stanove srpskih stanara tako da se stvarni broj povrataka Bošnjaka i Hrvata svodi na 200 do 250 mjesečno. Od 16.500 ukupnih zahtjeva za povrat imovine u Banjoj Luci do oktobra 2001.godine riješeno je 3.600 zahtjeva. Kada bi proces povratka godišnje dosezao 3.000 povratnika u Banjoj Luci ovaj proces bi trajao još četiri godine. Imajući u vidu da su mnogi već deset godina izvan svojih domava veliko je pitanje da li će imati još dovoljno strpljenja da čekaju najmanje četiri godine da bi ponevo mogli ući u vlastiti posjed. Za ubrzavanje povratka potrebno je da se ubrza rješavanje dvostrukih korisnika kojima su vraćeni posjedi u Federaciji Bosne i Hercegovine. Za grad Banja Luku izuzetno važno je obezbjeđivanje alternativnog smještaja. Porušene škole, kasarne, republičke institucije, i drugi javni objekti se mogu brzo adaptirati i stupiti kao alternativi smještaj za one koji moraju napustiti tuđu imovinu a još nemaju uslova da povrate vlastite posjede. Grad je za povratak, preko zadruga za povratak, do sada izdvojio  300.000 DM. Ovaj novac se koristi za opravku kuća povratnika  koje se mogu učiniti uslovnim za samo nekoliko stotina DM.
Oko 50.000 do 60.000 građana Banja Luke se mora vratiti u svoj grad i niko od političkih ličnosti ne smije bježati od svoje odgovornosti. Ipak nije dovoljno ljude fizički vratiti u grad, njima se mora garantirati lična sigurnost, obezbijediti mogućnost zapošljavanja i školovanja djece kao i zdravstvena zaštita.
Mandat Internacionalne policije IPTF-a je da nadgleda i kontroliše rad lokalne policije i lokalnih organa vlastite vlasti te pri uočavanju nepravilnosti u radu može reagovati i tražiti smjenu određene osobe koja je odgovorna za rad ovih institucija.
Na temu pitanja sigurnosti u Banjoj Luci je prije mjesec dana održan sastanak predstavnika državnih i republičkih organa, vladinih institucija, delegacija grada kao i vjerskih predstavnika na kojem je osnovan Komitet za pomirenje. Pri tome je promoviran zajednički stav po pitanju povratka o njegovom unapređivanju kako bi se ponevo izgradilo multietničko društvo. U tom cilju istaknuta je potreba izgradnje svih porušenih vjerskih objekata ne samo u Banjoj Luci nego u cijeloj Bosni i Hercegovini.”

Čavka Midhat, predsjednik mjesne zajednice Vrbanja, predstavnik povratnika u Vrbanju, Banja Luka
Gospodin Čavka Midhat već 8 mjeseci u Banja Luci živi kao podstanar jer se još uvijek ne može vratiti u svoju kuću.
U Vrbanji su povratnici još uvijek suočeni sa velikim brojem problema. Tokom rata u Vrbanju su se naselile pretežno izbjeglice iz Glamoča, Drvara, Ključa. One su sada glavna opstrukcija povratku prijeratnih stanovnika Vrbanje jer ne žele da napuste objekte koje su uzurpirali. Čim padne mrak povratnici se moraju povlačiti u svoje domove, prekrivati prozore dekama i strepiti od napada. Napadi na povratnike i provokacije se dešavaju svakodnevno. Policija ih podržava, ne hapsi nasilnike i pokušava zataškati stvar.
Zahtjev za stvaranje multietnične policije još nije ostvaren i za sada je u banjolučkoj policiji zaposlen tek jedan Bošnjak povratnik.
Veliki problem predstavljaju i bespravno izgrađeni ugostiteljski objekti iz kojih se i noću i danju čuju četničke pjesme i koji su izvor mržnje i ekstremizma.
U Vrbanji je prije rata bilo jako mnogo kulturnih institucija koje su sada sve ugašene te ne postoji ništa osim par kafića.
Nakon učestalih napada na povratnike početkom godine SFOR i IPTF su jedno vrijeme patrolirali ulicama te se stanje nešto smirilo, međutim ubrzo nakon obustave ove akcije napadi su počeli iznova.
Povratnici su već na rubu izdržljivosti i gube volju i želju za povratkom. Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma prije šest godina do donas je urađeno suviše malo tako da su i oni izgubili nadu. Izrazili su namjeru da će ako se ništa ne promijeni morati ponovo napustiti Banjaluku.

Vesna Granić Balić – savjetnica ombudsmena za Republiku Srpsku
Gospođa Vesna Granić – Balić je po struci pravnica i ima dugogodišnje iskustvo u radu  u pravosuđu kao sudija. Nakon povratka u Banjaluku nije željela da nastavi taj rad pošto je danas u pravosuđu Banjaluke zaposlen samo jedan nesrbin te se radi o instituciji monoetničkog sastava. Preuzela je funkciju savjetnika ombudsmena za Republiku Srpsku. Ova institucija je osnovana u maju 2000.godine ali je zaživjela tek u decembru iste godine. Glavni zadatak ove institucije je nagledanje i bilježenje povreda ljudskih prava. Iako ova institucija radi veoma kratko uspjeli su zabilježiti veliki broj povreda ljudskih prava. Do sada su primili 1.500 žalbi građana koja se uglavnom odnose na povrijeđena prava povrata imovine, zapošljavanja, te nedostatka sigurnosti za povratnike.
Postoje uredi ombudsmena i u drugim gradovima Republike Srpske kao u Prijedoru, Doboju, Bijeljini koji također izvještavaju o katastrofalnoj situaciji kršenja ljudskih prava.
Saradnja ombudsmena sa lokalnim institucijama je na nezadovoljavajućem nivou jer postoje razne opstrukcije. Postoji saradnja samo sa sudovima u Banjoj Luci.

U Banjoj Luci je stanje ipak najviše zabrinjavajuće.
Od decembra 2000.godine do danas promijenila su se tri šefa OMI-a. Te promjene su tako česte da ne može doći do kontinuiranog i efektivnog rada. Česta je i pojava da osobe na mjestu šefa OMI-a koje se istinsku trude da izvrše svoje obaveze i u tome postignu i uspjehe budu ubrzo smijenjene što na ukazuje na to da u samom vrhu postoji neko ko želi spriječiti povratak i ponovno uspostavljanje multietničkog društva u BiH.
Uslovi rada u Ministarstvu su također užasni, ne postoji nikakav red a posao se ne radi kako treba. Postoje obećanja za rješavanje određenih slučajeva ali se ona ipak ne rješavaju.
Čest je slučaj da privremeni korisnici koji nemaju prava na alternativi smještaj ostaju i po godinu dana nakon rješenja o oslobađanju stana u tim tuđim stanovima/kućama i ne budu deložirani što znači da službenici OMI-a direktno štite takve korisnike.
Savjet gospođe Balić-Granić prisutnima bio je da svi moraju uticati na OMI-Banja Luke da bi se opstrukcije odstranile.

Marija Marković, pravnica Karitasa – Banja Luka
Gospođa Marija Marković je predstavnica odsjeka za pravna pitanja Karitasa koji radi od 1996.godine u Banjoj Luci. Trenutno imaju oko 3.500 predmeta koji se na žalost jako sporo rješavaju.
Ona je navela primjer da su od strane grada Banjaluke izdvojena sredstva za pomoć pri povratku ali da nisu utrošena u tu svrhu.
Oštro je kritikovala opstrukciju od strane referenata OMI-a koji izbjegavaju susresti se pravnicima koji zastupaju povratnike.
Također je otežavajući problem što vlast grada Banje Luke pravnim službama koje zastupaju povratnike ne dostavlja potrebne informacije i aktuelne statističke podatke.
Problem nastupa i pri tome što 1.800 odluka CRPC-Komisije još uvijek nisu izvršene a ova komisija ne nadgleda izvršenje.
O pomenutom problemu o čestim smjenama u OMI-u govorila je i gospođa Marković i dodala da su te smjene česte i u međunarodnim organizacijama kao što je OHR tako da stvarni napredak nije moguć jer se izgubi odveć mnogo vremena dok se nova osoba upozna sa postojećim radom.
Alternativi smještaj za izbjegla i raseljena lica je moguć ako posjeduju rješenje na objekat u kojem su stanovali ali je on ograničen na dvije godine. To znači da oni koji dvije godine nakon rješenja o napuštanju prostora još uvijek nastavljaju živjeti u njemu faktički gube mogućnost dodjeljivanja alternativnog smještaja.
Dodatni problem je i to da u nekim slučajevima klijent sam treba da nađe alternativni smještaj za privremenog korisnika i sklopi ugvor kao i da plaća oko 300,00 DM mjesečno za taj smještaj što naravno mnogi nisu u mogućnosti jer i sami žive kao podstanari.
Organizacija “Ostanak” se svakodnevno sastaje sa predstavnicima OMI-a. Tu se razgovara o dodjeli i kupovini placeva i gradnji kuća te se građevinski materijal koji je određen za gradnju i opravku kuća povratnicima dodjeljuje onima koji su se naselili u Banja Luku i tu žele ostati.
Povodom problema flotera koji su u ratu i nakon njega imali čak više problema od prognanika organizovan je sastanak sa medijatorom međunarodne zajednice za BiH, gospodinom Christianom Schwarz-Schilling gdje su iznijeti problemi flotera kao i zahtjev za prioritetno rješavanje njihovog statusa. Do danas je i pored najavljivanja od strane Vlade RS ipak rješen samo mali broj zahtjeva za povrat imovine flotera koji se ne tretiraju kao izbjeglice. Floteri na primjer nemaju pravo na 25 % boniteta pri otkupu svojih stanava jer ova stavka vijedi samo za one koji su bili u izbjeglištvu.
Posljednja vijest je da je Visoki predstavnik za BiH, Wolfgang Petritsch najavio da će svi oni koji su napustili svoju imovinu biti tretirani kao izbjegle osobe te neće morati dokazivati da ne koriste tuđu imovinu.


Ivica Barić – predstavnik “Koalicije za povratak”
Gospodin Barić je ispred “Koalicije za povratak” iznio da se ne slaže sa iznesenim procjenama broja povratnika u Banju Luku i da je stvarni broj povratnika manji od 100 mjesečno. Takvim tempom bi bilo potrebno više od 30 godina da se svi prognanici vrate u Banja Luku. Zaključio je da je etničko čišćenje sprovedeno, te da su povratnici obično stariji ljudi dok se mladi ne vraćaju. Takvih problema ima i u drugim gradovima širom Bosne i Hercegovine ali je situacija u Banjoj Luci ipak najteža.
Opstrukcija povratka se vrši sa svih strana počevši od skupštine, vlade, stranaka do suda. Ovaj problem sporog povratka time mora rješavati međunarodna zajednica koja ipak mora najviše poraditi na promjeni svijesti ljudi.
OMI svoje slabe rezultate pri rješavanju zahtjeva za povrat imovine obrazložava nedostatkom prostora za alternativni smještaj kao i administrativno-tehničkim problemima OMI-a kao što su nedostatak osoblja, skučenost prostorija itd.
Pošto se OMI finansira od strane međunarodne zajednice moguće je tražiti zapošljavanje dodatnih osoba da bi se ubrzao proces povratka.
Prijedlog gospodina Barića je bio da se pri rješavanju zahtjeva ne ide samo po redu nego da se radi u dva smjera, što znači da se zahtjevi rješavaju po prijemu, međutim da se određenim slučajevima kod kojih je rješavanje moguće u veoma kratkom roku da prioritet te da se oni riješavaju bez odugovlačenja.
Gospodin Barić je također pomenuo gospodina Bajića koji je predsjednik organizacije “Ostanak” a bavi se direktnom opstrukcijom povratka. Također je naveo da ovaj čovjek ima aktivnu podršku stranke SDS, da je njegova taktika vrijeđanje i provociranje ali da se to ipak tolerira i ne sankcioniše od strane međunarodne zajednice.

Lana Jajčević – pravna savjetnica u organizaciji “Udružene žene” Banja Luka
“Kada je povratak u pitanju naši podaci se dosta razlikuju od zvaničnih podataka koje plasiraju lokalne vlasti. Mi smatramo da se zvanični podaci dosta “friziraju” i da ne odgovaraju stvarnom stanju. Prema našim saznanjima ostvareni povratak je zarista mali što potvrđuje i činjenica da se u 2001.godini u Banja Luku vratilo 1.130 Bošnjaka, 449 Hrvata i 513 Srba što je u odnosu na 60.000 ratom protjeranih građana zarista malo. Za ovakvo stanje postoji više razloga. Vlasti kao razlog najčešće navone nedostatak alternativnog smještaja a pri tome ne spominju da ima ogroman broj dvostrukih korisnika čijim bi deložacijama mogao biti riješen najveći broj povrataka. Mnogi korisnici tuđe imovine u RS su ušli u posjed svoje imovine u Federaciji BiH ali u RS zadržavaju tuđu imovinu koju često izdaju pod kiriju ili zakup. Da bi povratnik dokazao da je bespravni korisnik njegovog stana ili kuće vratio u posjed svoju imovinu, on mora sam pribaviti dokaz za to. To povratnike dodatno finansijski iscrpljuje i obeshrabruje. Zato je koalicija NVO za povratak iz Banja Luke predložila da se te potvrde pribavljaju službenim putem saradnjom između Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica RS i Federacije BiH, ali zbog opstrukcije lokalnih vlasti, široke mogućnosti zloupotrebe koju im pruža ovakav način rada, ovaj naš prijedlog nije privaćen. Ono što je važno naglasiti je činjenica da lokalne vlasti ne štite dovoljno povratnike tako da su oni pored gore navedenih teškoća izloženi još dodatnom šikaniranju, verbalnim i fizičkim napadima u kojima je ponekad ugrožen i njihov život. To naravno ne doprinosi izgradnji mira i povjerenja niti potiče ljude na povratak. Može se reći da su još uvijek jedina “svijetla” tačka u stvaranju boljih uslova povratka nevladine organizacije koje se bave ovim pitanjem.”

Mirsada Delnezirević, predsjednica ženske organizacije “Fatma” – Banja Luka 
Gospođa Delnezirević je povratnica u Banju Luku. Dobila je svoju kuću natrag i vratila se sa dva maloljetna sina. Jedan od njih je jedini Bošnjak u razredu. Na početku je u školi bilo problema ali se to vremenom ipak smirilo. Diskriminacija Bošnjaka u školi postoji ali se mora boriti protiv nje i raditi na osiguranju istih prava za sve učenike.
Gospođa Delnezirević je izjavila da je javna tajna da nema političke volje za povratak. Povratnici su bez zaposlenja, zdravstvene zaštite, faktički su bez prava i pitanje da li će uspjeti izdržati te tegobe i ostati u svom gradu.
Gospođa Delnezirević je zajedno sa 30-tak žena Bošnjakinja u Banjoj Luci osnovala žensku organizaciju “Fatma” koja za težište rada ima brigu o djeci. Briga o djeci povezuje sve žene majke tako da ova organizacija jako dobro može sarađivati i sa lokalnim srpskim organizacijama. Tako je ova organizacija nedavno organizovala sastanak na temu “Odgoj i obrazovanje djece” u kojem je učestvovalo i 8 srpskih i multietničkih udruženja iz Banjaluke. Planiraju organizovati i sastanak sa predstavnicima vjerskih zajednica jer je vjera jako bitna za pomirenje i suživot. Drugog dana Bajrama također planiraju organizovati zakusku za sve žene iz NVO-sektora Banjaluke.
Ova organizacija je također bila u obilasku povratnika u područja oko Banjaluke i uvidjela je da među povratnicima ima i prilično veliki broj djece. Povratak je počeo i povratnicima se moraju obezbijediti uslovi za dostojanstven život. U ovom smjeru se dosad radilo naravno jako malo ali pomaka ipak ima. Već sada se recimo u školi “Zmaj Jovan Jovanović” dva dana u sedmici piše na latinici, a trebaju i da počnu časovi islamske vjeronauke za učenike Bošnjake.

Čavka Nazif, predstavnik povratnika u Vrbanju, Banja Luka
Gospodin Čavka Nazif već duže vrijeme boravi u Banjoj Luci međutim još uvijek nije uspio dobiti povrat svoje imovine i živi kao podstanar. Navodi da on kao i mnogi drugi povratnici imaju dosta problema sa referentom Jovom Papićem koji odugovlači sa rješavanjem zahtjeva za povratom imovine. I samo Ministarstvo često odgađa deložacije da bi bespravni korisnici ostali što duže u kućama prognanika.
Poseban problem predstavlja i mržnja u školama i među djecom jer se u nastavi koristi huškački jezik i lažne informacije koje doprinose samo mržnji i netoleranciji.
Kao primjer on je naveo udžbenik “Društvo i priroda” za treći razred osnovne škole u kojem je samo jednom spomenuta Bosna i Hercegovina a Republika Srpska se naziva državom srpskih i drugih naroda. Uz ovaj udžbenik ide i mali atlas u kojem nije označena država Bosna i Hercegovina već samo Republika Srpska i to u sastavu današnje Jugoslavije.
Gospodin Čavka je naveo i primjer problema sa vozačkim dozvolama. Svi povratnici koji posjeduju vozačku dozvolu izdatu u Federaciji bivaju kažnjeni i moraju u Republici Srpskoj vaditi novu vozačku dozvolu koja je identična vozačkoj dozvoli bivše Jugoslavije.
Slična je situacija i sa rodnim listovima. Kada nesrbi vade rodni list u Republici Srpskoj službenici im ne žele unijeti podatak u rubrici nacionalnost već je ostavljaju praznom.
Veliki problem u Vrbanji predstavlja i obližnje strelište tako da svakodnevno vojska maršira ulicom pjevajući četničke pjesme što naravno ne doprisnosi osjećaju sigirnosti povratnika.

Belma Delić, predstavnica “Udruženja povratnika u Banja Luku”
“Naše udruženje je registrirano sa željom da pomogne svim protjeranim građanima Banja Luke u svoj grad. Povratnici nailaze na silne probleme. Jedan od najvećih problema je povrat imovine. U Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica RS prilikom rješavanja zahtjeva za povrat imovine ne poštuju nikakve kriterije. Ukoliko je jedan predmet označen kao prioritet niko ne daje garanciju da će se on razmatrati kao prioritet. Naše Udruženje kontaktira sa svim međunarodnim organizacijama po pitanju problematike povratka ali bez većih rezultata.
Prema našim podacima do sada je Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica RS podnijeto 16.024 zahtjeva za povrat imovine. Od toga je za privatne kuće izdato 1.660 rješenja, a realizovano 854. Za društvene stanove iodato je 1.527 rješenja a realizovano 882. Veliki problem je stupiti u kontakt sa referentima koji rješavaju zahtjeve za povrat jer je određen samo jedan dan u sedici (srijeda) za primanje stranaka. I kad se desi da stranka uspostavi kontakt sa referntom ne dobije nikakvu informaciju nego odgovor da se javi iduće srijede i tako u nedogled. Veliki broj stranaka živi u inostranstvu ili u Federaciji BiH tako da nisu u mogućnosti dolaziti jer to iziskuje i finansijske troškove.”

Rezime
Primjetljivi su mali pomaci po pitanju povratka i sigurnosti za povratnike u Banjoj Luci ali je stanje još uvijek kritično. Vidljivo je da se na neki način pokušava održati status quo.
Potrebno je i dalje vršiti pritisak na organe vlasti da bi se dosljedno sproveo Dejtonski sporazum a time i Anex VII koji svim prognanim i raseljenim osobama dodjeljuje mogućnost povratka i povrata imovine.
Potrebno je osigurati stvaranje multietničke policije u Vrbanji kao i u cijeloj Republici Srpskoj koja bi dosljedno radila na zaštiti građana i povratnika.
SFOR-u i IPTF-u treba dodijeliti mandat da aktivnije sudjeluje u rješavanju ključnih problema kao što je povratak i sigurnost povratnika. Potrebno je da dobiju ingerencije da reaguju brže i u slučajevima kad lokalna policija svoj posao ne obavlja profesionalno.
Također je napomenuto da bi se što prije trebali ukloniti natpisi provokativnog sadržaja sa fasada.


Na kraju možemo reći da smo i pored svih navedenih teškoća kada je povratak u pitanju ipak zahvaljujući Projektu medijacije uspjeli da oni povratnici koje smo u aprilu 2001.godine posjetili u naselju Vrbanja usele u svoje vlastite kuće i na taj način ostare dugogodišnji san da žive u gradu u kojem su rođeni a kojeg su im 1992.godine sljedbenici Radovana Karadžića na najsvirepniji način oteli. Zato smo i naslovili ovu dokumentaciju “Povratak u oteti grad” uz našu želju da ohrabrimo sve one koji istinski žele da se vrate u svoju Banja Luku.


Izjava povratnika u naselje Vrbanja u Banjoj Luci

“Povratnika u Vrbanju ima ali je njihov broj nedovoljan. Lokalne vlasti ne rješavaju podnesene zahtjeve za povrat imovine i tako otežavaju povratak prijeratnih stanovnika Vrbanje i Banja Luke. Nama su poznati mnogi korisnici kuća i stanova koji bi se po zakonskoj osnovi mogli deložirati  u roku od 24 sata – to su dvostruki korisnici, oni koji su prodali ili zamijenili svoju imovinu ili čak sagradili vlastite kuće u RS. Dokazi za to postoje u Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica RS ali se oni ili “zagube” ili “nestanu” te ih jednostavno nema. Tako da su povratnici prinuđeni da dodatno troše vrijeme na ponovno sakupljanje dokaza o uzurpatorima njihove imovine.
Veliki problem je također i nemogućnost kontaktiranje sa službenicima Ministarstva i informisanja o napredovanju slučaja. Do velikih problema dolazi i pri samom prijavljivanju za dobivanje termina za srijedu. U noći između ponedjeljka i utorka se mora stati u red i to oba supružnika. Termini se daju od 7 do 14 sati, međutim ako neko dođe i u 6.30 sati gospođa Jadranka koja je odgovorna za dodjelu termina prosto napadne stranku pitajući je zašto nije došla već tokom noći i kaže joj da ne može dobiti termin.
I referent Papić nam je poznat po bahatom ponašanju. Povratnike koju mu se obrate da bi saznali u kojoj se fazi nalazi njihov slučaj on jednostavno izbaci iz ureda sa obrazloženjem da mu “smetaju”.
Poznati su nam i slučajevi da su privremeni korisnici službenicima u Ministarstvu odnijeli jare i tako odgodili izvršenje deložacije. Mi znamo da se u Federaciji BiH deložacije izvršavaju bez obzira da li je imovina privremenih korisnika u RS oslobođena ili ne. Bezbroj naših porodica trenutno plaća stanarinu i čeka da se vlasti RS smiluju i oslobode njihove kuće i stanove.
Znamo dobro da u Ministarstvu za izbjeglice RS rade izbjegla i raseljena lica koja i sama koriste tuđe kuće i stanove i kojima naravno nije u interesu da se broj deložacija poveća i povratak ubrza.
Povratak je dodatno usporen i zbog čestih promjena šefova odjela u Ministarstvu. Očigledno je da neki šef odjela ili službenik u Ministarstvu koji počne raditi dobro i efikasno odmah biva smijenjen. To nam daje do znanja da postoji neka osoba u vrhu koja ne želi da povratak zaživi.
Povratnici su već na rubu strpljenja. Mi ovdje govorimo samo o našem osnovnom ljudskom pravu, pravu na imovinu koje nam je uostalom i zagarantovano Dejtonskim mirovnim sporazumom koji službenici institucija kao i građani Republike Srpske tretiraju kao jedino pravno mjerilo. Ovom prilikom ne bismo ni spominjali ostala kršenje naših ljudskih prava kao što su pravo na rad, pravo na ispoljavanje vjere i kulture, pravo na dostojanstven život.”

Nazad

 
Design by BuonArte.com
© Gfbv Bosna i Hercegovina All rights reserved
Trampina 4 / IV, 71000 Sarajevo, tel.: ++387 33 213 707, fax: ++387 33 213 709, e-mail: gfbv_sa@bih.net.ba, www.gfbv.ba
Društvo za ugrožene narode za BiH