Novosti

26-06-2015 13:30

Uz obilježavanje 26.juna - Medjunarodnog dana borbe protiv svih oblika torture Skandalozno je da država BiH i pored sudski utvrdjenih činjenica neusvajanjem Zakona o pravima žrtava torture negira postojanje logora i njegovih žrtava...

Detaljnije...

27.septembra 2001. godine


Promotivna konferencija ženskih NGO na temu: Uspostava suradnje ženskih NGO iz RS i Federacije kao baza za implementaciju održivog povratka


Društvo za ugrožene narode odjeljenje za Bosnu i Hercegovinu organiziralo je 19.septembra 2001. godine u Bratuncu (Republika Srpska)  konferenciju na kojoj su učestvovale 25 predstavnica i članica različitih ženskih organizacija iz RS i Federacije. Tom prilikom su učesnice ove konferencije izvršile ne samo promociju vlastitog rada već i određenih projekata koji su vezani za implementaciju Dejtonskog mirovnog sporazuma odnosno njegovog ključnog dijela – Aneksa VII kojim se dozvoljava svim izbjeglicama i raseljenim licima da se vrate u njihovo prijeratno mjesto boravka.

Od 2.200.000 protjeranih i raseljenih osoba iz Bosne i Hercegovine 1.200.000 prognanika je našlo zaštitu u 100 zemalja svijeta, a oko 1 milion je ostalo u Bosni i Hercegovini i žive kao izbjeglice u vlastitoj državi.
Do danas se u Bosnu i Hercegovinu vratilo 652.000 prognanika, od čega 449.000 Bošnjaka, 83.000 Hrvata, 115.000 Srba i 3.000 ostalih.
U oba entiteta raseljeno je još oko 800.000 lica od kojih 60 % živi u Federaciji a 40 % u Republici Srpskoj..
Danas izvan Bosne i Hercegovine živi više od 760.000 prognanika.1
Najveći broj raseljenih osoba potiče sa područja Republike Srpske u kojoj se povratak odvijao veoma sporo.
Najveći problem u ostvarivanju uspješnog povratka je nedostatak lične sigurnosti, zatim nemogućnost ostvarivanja osnovnih ljudskih prava kao što su pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu, pravo na rad, prakticiranje religije uz važnu pretpostavku da su povratnici prvo dobili krov nad glavom.
Međutim u ovoj 2001. godini svjedoci smo i odredjenih pomaka kada je povratak u pitanju.
Povratak se lagano ostvaruje čak u onim mjestima za koja se u proteklim godinama tako nešto nije moglo ni zamisliti. To su mjesta u dolini Drine kao što su  Srebrenica, Bratunac, Zvornik, Vlasenica, Višegrad, Bijeljina u koja se lagano vraćaju njihovi raniji stanovnici.
Iako lokalna vlast na razne načine opstruira povratak i čini sve da se prognanici ne vrate volja onih koji žele da se vrate na svoje ognjište je jača od bilo koje opstrukcije.
U želji da ih u tome podržimo i ohrabrimo zatražili smo pomoć ženskih NVO iz Federacije i Republike Srpske koje u svojim programima imaju pomoć povratnicima. Željeli smo da te organizacije povežemo i osnažimo kako bi bile efikasnije i uspješnije u svom radu.
Nalazimo da je zajednički rad ženskih NGO važan ne samo za unapređenje održivog povratka, već i za poboljšanje života domicilnog stanovništva kojemu je omogućen ekonomski prosperitet putem zapošljavanja koje je predviđeno u pojedinim projektima. Lično smo se uvjerili kako se zajedničkim radom ženskih NGO smanjuju postojeće napetosti i ponovo uspostavljaju tanane niti međuljudske povezanosti, te gradi duh tolerancije i suživota.
Gost konferencije bila je uvažena i cijenjena novinarka iz Katharina Werka iz Basela gospođa Heidi Rudolf koja je istovremeno generalni sekretar Interreligioznog centra u Zürichu.

Fadila Memišević
Predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH


Značaj zajedničkog rada ženskih NVO u reintegraciji BiH


Iako su najveće žrtve rata žene BiH spremne su ne samo da podrže mir nego da se za njega i bore. Upravo zato žene su najbolji moderatori demokratije i mira.
Ipak žene BiH su danas izvan političke scene, iako postoji formalan napredak dobijanjem 26 % mjesta za žene u Parlamentu. Stanje se time za žene nije mnogo promijenilo. Istraživanja  pokazuju da je u Republici Srpskoj 62 % a u Federaciji BiH 71 % nezaposlenih žena. I zaposlene i žene i one koje traže posao su sada na tržištu rada u kome prioritet imaju demobilisani borci i na kome je prisutna diskriminacija prema manjinama i raseljenim licima. U današnjoj BiH u svakom petom domaćinstvu žena je glava porodice. Svaka šesta žena nema uopšte zdravstvenog osiguranja a za žene preko 40 godina svaka četvrta nema zdravstvenog osiguranja.

Činjenica je da žene nisu profitirale od ekonomskih i političkih promjena. One su možda više dobile od jednog procesa promjene u kom su pronašle način da se iskažu preobrazbom sfere slobodnih udruženja. To je sfera koja je prije rata bila poznata pod nazivom “građanska” ili “civilna” udruženja. Danas se sve više čuje termin “treći sektor” ili sfera NVO. Međunarodne agencije i NVO su vrlo brzo prepoznale potrebu da iskoriste potencijal ovakvog NVO sektora za rekonstrukciju i obnovu zemlje. Tačan broj NVO pouzdano se nezna ali se operiše sa brojem oko 1.500 (prema ICVA) i to 46 % u RS  a  54 % u Federaciji BiH. Međunarodne institucije koje su zadužene za civilnu implementaciju Dejtonskog sporazuma sklone su tome da NVO vide kao zdravu manifestaciju “civilnog društva”.


Žene su znatno prisutne u ovom NVO miljeu. Kao prvo one zauzimaju i vodeću poziciju u mnogim od tih udruženja. One su istovremeno i liderice i korisnice usluga.
Neke od organizacija su čisto humanitarne, druge se bave zalaganjem i vođenjem kampanja. Neke su eksplicitno integrativne i u svom radu prelaze granice entiteta, baveći se demokratizacijom i dijalogom.
Rad ovih NVO u mnogome zavisi od finansijske pomoći, koja dolazi iz stranih zemalja. Strani donatori su se uveliko mijenjali u svojoj senzitivnosti i efikasnosti.

Iznos novca usmjerenog na podršku ženskom samoorganizovanju je jako mali u poređenju sa donacijama NVO općenito. Prema jednoj analizi o radu NVO zaključuje se da postoji veliki rivalitet među NVO i da je ovaj sektor daleko od toga da preraste u koherentnu zajednicu. Vrijedno je pomena da su iz ove stroge procjene izuzete ženske organizacije.
U radu ženskih NVO pravilo broj jedan je povezati se. Jedino zajedničkim radom možemo preći entitetske granice i na taj način dati doprinos uspostavi trajnog i stabilnog mira u kojem će se ostvariti povratak svih prognanih i izbjeglih na svoja ognjišta.

Polovinu čovječanstva čine žene, a drugu polovinu oni koje je rodila – a opet žena ne odlučuje ni o čemu. Da bi žene uopšte došle u situaciju da odlučuju, moraju se povezati. Prvo lokalno, regionalno, a zatim globalno. Naša namjera je da im u tome pomognemo.


Pojedinačno predstavljanje pozvanih organizacija


Naida Hašinbegović, predstavnica mješovite organizacije „Agronom” iz Tuzle

“Humanitarna organizacija „Agronom” iz Tuzle (Federacija) je NVO koja svoju djelatnost zasniva na načelima humanosti i nepristrasnosti a zalaže se za zaštitu poljoprivrednog tla i unapređenje životne okoline, afirmaciju naučnih dostignuća u poljoprivredi te njihovoj najboljoj primjeni. Ova organizacija se bavi razvijanjem svih vidova vaspitno-obrazovnih i informativnih djelatnosti, te povezivanjem obitelji i pomaganjem održivog povratka.
Uz obnovu stambenih objekata evidentno je mali broj projekata čijom realizacijom bi se ostvario održivi povratak kao i projekata koji pomažu ozdravljenju društva te vraćanju izgubljenog povjerenje među stanovnicima različite nacionalnosti.
Projektom proizvodnje malina unaprijedili bismo zajednički rad ženskih NVO iz Federacije i RS. Naime donacijom sadnica maline i repromaterijala neophodnog  u zasnivanju plantažnog zasada maline za 20 porodica na površini od 0,1 ha (1000 m2) po jednoj porodici (ukupno 2 ha) bilo bi omogućeno da svoje neobrađene njive koje godinama nisu koristili ponovo stave u proizvodnu funkciju, što bi i za povratnike a i za stanovnike srpske nacionalnosti predstavljalo ekonomski oporavak.
Istovremeno rad u poljoprivrednoj djelatnosti zbližit će  povratnike bošnjačke i mještane srpske nacionalnosti.
Samom zasnivanju malinjaka prethodila bi adekvatna edukacija koja bi bila iskorištena za bliže upoznavanje porodica obuhvaćenih projektom. U tom smislu planirana je i edukacija o proizvodnji povrtlarskih kultura i mogućnostima njihovog plasmana na tržište.
Ova predavanja predstavljala bi istovremeno i nukleus druženja bošnjačkih i srpskih porodica koje će dovesti do njihovog zbližavanja i ponovnog uspostavljanja ratom, narušenog povjerenja.”


Đukanović Nada, predsjednica ženske organizacije “Maja” iz Kravice (Republika Srpska)

“Naša organizacija osnovana je 2000. goodine s ciljem ekonomskog jačanja žene u svim segmentima današnjeg života, kroz edukacije, unapređivanjem agrara, stočnog fonda i aktivne uloge žena u jačanju civilnog društva.
Naše članice su žene povratnice različitog nivoa obrazovanja. Mi živimo u ruralnoj sredini. Sjedište nam je u MZ Kravica 12 km udaljenoj od Bratunca. Naša je želja da se svi prognanici vrate na svoja ognjišta. Ističemo da je preduslov povratku izgradnja infrastrukture kao i obnova agrara. Zato smo odmah po osnivanju naše organizacije učinili sve da prvo dobijemo telefonsku liniju kako bismo ostvarile željene kontakte sa drugim organizacijama kao i sa potencijalnim finansijerima.
Naše članice su učesnice raznih seminara, konferencija, okruglih stolova, tribina i javnih debata koje su organizirale razne druge NVO kao i internacionalne organizacije.

U sklopu MZ Kravice nalazi se zaseok Lolići koji čini bošnjačko stanovništvo koje se također vratilo. Projektom “Povratak u povjerenje agrarom” mi smo uključili 26 porodica i to 13 bošnjačkih i 13 srpskih koje će dobiti sjemensku pšenicu sa gorivom, prehranom i stručnim nadzorom. Ovaj projekat će trajati od sjetve do žetve tj. od septembra 2001. do augusta 2002. godine.”


Vjekoslava Perković, predstavnica ženske organizacije “Amica” iz Srebrenice

“Humanitarna organizacija “Amica“ počela je sa radom 1998. godine u Srebrenici (Republika Srpska) i povezana je sa istoimenom organizacijom u Tuzli (Federacija). Cilj osnivanja i predstavništva Amice u Srebrenici je bolja i uspješnija koordinacija u procesu povratka kako prognanika iz Srebrenice tako i raseljenih lica koja trenutno žive u Srebrenici.
Osim toga ovaj centar kao osnovni cilj svoga rada ima permanentnu brigu o ženama i djeci svih nacionalnosti i starosne dobi, a svoje djelovanje ostvaruje kroz psihosocijalnu i edukativnu pomoć kao i pomoć pri zapošljavanju.
Ipak osnovni i najvažniji vid našeg djelovanja je pomoć povratnicima, rad na vraćanju povjerenja i pomirenja te pomoć u reintegraciji BiH.
Do sada smo ostvarile uspješan rad na edukaciji žena kroz organizovanje kurseva engleskog jezika i računara, kurseva šivanja i grafike. Kurs grafike je proizvodnog karaktera i predstavlja dopunu već postojeće radionice za izradu plastične galanterije te pruža šansu za zapošljavanje korisnica.
Svi naši rezultati koji su visoko rangirani produkt su veoma uspješne suradnje i povezanosti sa NVO iz oba entiteta.”


Vesna Mustafić, predsjednica “Udruženja građana Srebrenica 99” sa sjedištem u Srebrenici (Republika Srpska)

“Ovo udruženje je osnovano na inicijativu prijeratnih građana Srebrenice, Bošnjaka i Srba kao multietničko udruženje koje je sebi postavilo za cilj uspostavljanje međusobnog povjerenja i pomirenja  kao i održiv povratak. Članovi ovog udruženja su svojim radom uticali na legalne organe vlasti i pokazali da je zajednički život moguć.
Već u januaru 1999. godine organizovali su prvu posjetu Srebrenici i to uz pomoć građana srpske nacionalnosti, bez pratnje i bez najave. U augustu 1999. godine organizovali su ljetni kamp za 120 djece srpske i bošnjačke nacionalnosti u trajanju od 10 dana.
Organizovali smo školu kompjutera za djecu od 7 - 15 godina koja žive u Srebrenici. Projekat je trajao devet mjeseci.
Fokusirajući se na rad sa djecom pokušavamo smanjiti postojeće napetosti i zajedničkim educiranjem djece graditi put za novu budućnost u duhu tolerancije i međusobnog uvažavanja.“


Zejneba Sarajlić, predsjednica “Udruženje žena Podrinja“ sa sjedištem u Sarajevu (Federacija) i Bratuncu (Republika Srpska)

“Ovo udruženje je organizovano na multietničkoj razini i okuplja sve one koji su za razvoj civilnog društva i demokratije, za vraćanje povjerenja i pomirenja te za  povratak svih na svoje ognjište. Brojimo ukupno 615 članica i to 360 žena srpske nacionalnosti i 255 žena bošnjačke nacionalnosti koje su uglavnom povratnice na područje Bratunca. Naša aktivnost je fokusirana na pomoć povratnicima, kako bi povratak bio održiv, ali pomažemo također domaćem srpskom stanovništvu radi prevazilaženja siromaštva i u cilju ekonomskog jačanja.
Tako smo za 30 familija (15 povratnika bošnjacke nacionalnosti i 15 familija domaćeg srpskog stanovništva) podijelili 90 ovaca, 450 pilića uz dvije tone hrane za piliće, tri krave muzare, tri košnice pčela, tri multikultivatora, opremu za jedan frizerski salon, opremu za otvaranje jedne cvjećare te jednu šivaću mašinu za šnajderaj.
Svi korisnici su dobili pomenutu pomoć u visini od 2.000 DM.
Glavni cilj našeg rada je ostvarivanje međuentitetske suradnje, pomirenje, suživot i povratak.”

Stanojka Tešić, predsjednica “Forum Žena“ Bratunac (Republika Srpska)
“Naša organizacija inicirana je od nekoliko žena u želji da Bratunac aktivno učestvuje u
 izgradnji civilnog društva. Svojim aktivnostima doprinosimo participaciji građanki i  jačanju njihove uloge u jačanju mira i primjeni istinskih ljudskih prava. Naše članice su žene svih nacionalnosti, a naš cilj je obrazovanje žene (politički, pravno, kulturno, zdravstveno i socijalno) kako bi bile aktivnije učesnice u izgradnji multietničkog društva.
Pored obrazovanja žena koje vršimo kroz naš edukativni program u sklopu kojeg se održavaju kursevi engleskog jezika i informatike, zatim frizerski kursevi i savjetovališta za njegu tijela i lica veliki dio našeg rada posvećen je ženama povratnicama, kojima pomažemo u lakšoj integraciji i ostvarivanju uspješnih kontakata sa domicilnim ženama.
Naša iskustva u radu sa povratnicima idu u pravcu saznanja da se uglavnom vraćaju starije osobe koje imaju problema sa zdravstvenom zaštitom. One još uvijek nemaju povjerenja  u postojeće zdravstvene ustanove zbog čega se neminovno nameće potreba realiziranja jednog projekta kojim bi se organizovala jedna pokretna ambulanta sa multietničkim zdravstvenim timom koji bi išao na teren i pružao zdravstvene usluge povratnicima.”


Hatidža Mehmedović, predstavnica “Pokret majki enklave Srebrenica i Žepa “

“Naše udruženje je nevladina i nestranačka organizacija i okuplja majke koje su padom Srebrenice 11. jula 1995. godine izgubile svoje sinove, muževe, braću, prijatelje. Osnovni cilj naše organizacije je traženje istine o našim nestalim. Većina njih se nalazi u masovnim grobnicama u okolini Srebrenice i Bratunca. Do sada je iz masovnih grobnica iskopano 5.200 kostiju od kojih je samo 70 identificirano. Mi smo se izborile da se naši najmiliji ukopaju u Komemorativnom centru u Potočarima za kojeg je položen kamen temeljac na šestu godišnjicu pada Srebrenice, 11.jula 2001. godine. Za izgradnju ovog Memorijala dobile smo podršku ženskih organizacija iz Republike Srpske što je doprinjelo našoj čvršćoj suradnji.”


Olivera Stanić, predsjednica ženske organizacije “Želja“  Skelani (Republika Srpska)

“Naša organizacija je osnovana kao Centar za žene i omladinu. Pomažemo ženama u ostvarivanju njihovih prava, dakle uglavnom savjetodavni rad. Za omladinu smo otvorili internet klub i na taj način doprinjeli aktivnijem druženju mladih te korisnom korištenju slobodnog vermena. Inače Skelani su udaljeni 45 km od Srebrenice. Nema autobuske linije tako da je komunikacija veoma otežana. Naš rad je uglavnom volonterski.”


Rijada Rondić, predsjednica “Forum Žena“  Vogošća (Federacija), Bratunac (RS)

“Naša organizacija je osnovana na multietničkoj razini i okuplja žene bošnjačke nacionalnosti koje su protjerane iz Bratunca i trenutno žive u predgrađu Sarajeva, kao i žene srpske nacionalnosti koje su napustile Sarajevo i trenutno žive u Bratuncu.
Naš cilj je da pomognemo povratnicima a posebno starim i iznemoglim osobama o kojima nema ko da se  brine.


Na kraju predstavljanja pozvanih organizacija skupu se obratila uvažena gošća gospođa Heidi Rudolf, predstavnica Katharina Werka iz Basela (Švicarska).

“Moram priznati da sam danas veoma sretna i veoma ponosna što sam sa vama. Ovo što sam čula ohrabruje i ulijeva nadu u bolju budućnost vaše ratom razorene zemlje. Mi u Švicarskoj nismo imali takva bolna ratna iskustva u skorijoj prošlosti, ali ono što želim naglasiti je činjenica da je naše društvo multietničko, višejezično i multireligijsko. Ali to nama ne smeta da živimo zajedno i da se uzajamno poštujemo i uvažavamo. Ovo što vi radite kroz zajedničke projekte ohrabruje me kao borca za ljudska prava. Ono što bih željela da vam sugerišem je da se ujedinite i da na taj način napravite jednu krovnu organizaciju kako biste mogle lakše aplicirati za velike projekte. Male organizacije imaju manju šansu da dobiju tako nesto dok velike sasvim izvjesno imaju još uvijek mogućnost da dobiju veća finansijska sredstva.
Ono što je istakla Fadila Memišević veoma je važno i ja se sa njom potpuno slažem morate biti povezane. Hvala vam još jednom za sve ono što ste radile i što namjeravate uraditi.”


Usvojeni zaključci konferencije:

1. Da se izvrši priprema za ujedinjenje svih ženskih organizacija iz Podrinja

2. Da se održi konferencija na kojoj će biti proglašeno ujedinjenje u Savez žena Podrinja


Nazad

 
Design by BuonArte.com
© Gfbv Bosna i Hercegovina All rights reserved
Trampina 4 / IV, 71000 Sarajevo, tel.: ++387 33 213 707, fax: ++387 33 213 709, e-mail: gfbv_sa@bih.net.ba, www.gfbv.ba
Društvo za ugrožene narode za BiH